Genijalnost, krhkost i "ludilo" Save Šumanovića: Prvi put je u Srbiji objavljena kompletna autobiografija velikog slikara
Dodajte Kurir u vaš Google izborIzdavačka kuća "Kvazar" objavila je nedavno prvo integralno izdanje autobiografskih tekstova Save Šumanovića, koje na jednom mestu okuplja njegovu autobiografiju, eseje, pisma i dragocenu arhivsku građu, od kojih je veliki deo decenijama bio teško dostupan ili rasut po periodici i publikacijama. Objavljivanjem ove knjige izdavač nastavlja ediciju posvećenu autentičnim istorijskim svedočanstvima, nakon uspešnog izdanja kompletne autobiografije Uroša Predića, potvrđujući opredeljenje da javnosti vrati dela od izuzetnog kulturnog značaja koja su decenijama bila zanemarena ili teško dostupna.
Zapisi
Sava Šumanović nije ostavio samo neke od najznačajnijih slika srpske umetnosti već i potresno svedočanstvo o svom životu. Ova knjiga prvi put kao celovito izdanje donosi njegove autobiografske zapise, eseje, intimnu prepisku, ali i svedočenje majke Perside o njegovoj smrti, otkrivajući umetnika daleko složenijeg od predstave koju je o njemu stvorila istorija umetnosti.
U autobiografiji, napisanoj 1939, Šumanović piše o strahovima, nervnim krizama, osećaju ugroženosti i sopstvenom "ludilu", pokušavajući da razume i sebe i svet koji ga okružuje. U isto vreme on u njoj daje i pogled na svoj život i umetnost koju stvara, dok se u esejima dotiče stvaralaštva omiljenih umetnika.
Pored tih zapisa, kao specijalni dodatak, objavljuju se njegova pisma Rastku Petroviću, ispovesti ispunjene divljenjem, nežnošću, ali i ogromnim ogorčenjem i besom. U njima se otkriva odnos koji je istovremeno bio intelektualno savezništvo, duboka emocionalna vezanost i mučan sukob.
Ovo nije samo knjiga o slikarstvu. Pred čitaocem se pojavljuje uznemiren, strastven i ranjiv čovek, jedna od najtragičnijih ličnosti srpske kulture, čiji su život i umetnost bili nerazdvojni. Šumanovićevi zapisi i pisma zato danas deluju neočekivano savremeno. Oni su iskreno svedočenje iz prve ruke o genijalnosti, krhkosti i potrebi za bliskošću.
Slike Pariza i Srema
Sava Šumanović (1896-1942), jedan od najznačajnijih srpskih i jugoslovenskih slikara 20. veka, rođen je u Vinkovcima, u imućnoj srpskoj porodici, ali je detinjstvo i mladost proveo u Šidu. Školovao se u Zemunu i Zagrebu, a kasnije je živeo u Parizu. Tokom dvadesetih i tridesetih godina stvorio je dela po kojima će ostati upamćen. Njegove slike Pariza, aktovi, pejzaži i scene iz Srema spojile su moderne evropske uticaje i lični, prepoznatljiv izraz. Mučen duševnim problemima i sve težim napadima bolesti, vratio se u Jugoslaviju početkom tridesetih godina. Nakon lečenja živeo je povučeno u Šidu, stvarajući veliki broj dela. Godine 1939. ponovo se predstavio publici velikom izložbom u Beogradu, povodom koje je napisao i autobiografske zapise. Tokom ustaškog terora, jer je Šid bio deo NDH, uhapšen je u avgustu 1942. godine i nedugo zatim streljan u Sremskoj Mitrovici. Iza sebe je ostavio monumentalni opus, danas najvećim delom sačuvan u Galeriji slika "Sava Šumanović u Šidu, nastaloj zahvaljujući zaveštanju njegove majke Perside.
U Parizu otkrio kubizam i naslikao čuvenu "Pijanu lađu"
Sava Šumanović je bio jedan od onih ljudi koji su bili dovoljno srećni da odmalena znaju koji će biti njihov životni poziv. U životu je pravio puno kompromisa. U Parizu je pohađao časove kod svetski poznatog likovnog pedagoga Andrea Lota. Upravo on je bio u najvećoj meri zaslužan za upliv kubizma u Šumanovićev likovni izraz. Uticaj kubizma vidljiv je i na slici "Pastirica", u kojoj možemo otkriti izlomljene skulpturalno teške mase, nizanje planova i strogu arhitektonsku kompoziciju.
Najpoznatijom slikom Save Šumanovića i ujedno njegovim najvećim delom smatra se "Pijana lađa" iz 1927. godine. Nastala je u Parizu. Inspirisana je istoimenom pesmom čuvenog francuskog pesnika Artura Remboa, koju mu je često recitovao prijatelj i pisac Rastko Petrović, kao i čuvenom slikom "Splav Meduze". "Pijana lađa" prikazuje dramatičan prizor broda na uzburkanom moru i predstavlja vrhunac Šumanovićeve pariske faze, noseći u sebi neverovatan naboj emocija, strasti i ekspresionističkog izraza. Tokom tridesetih u Šidu je radio aktove. Najpoznatije su "Šiđanke" ili "Kupačice".